Svemir kao zagonentno prostranstvo o kojem znamo toliko, a opet ga nismo dotaknuli, predmet je brojnih istraživanja. Mnogi inovatori i izumitelji nastoje izgraditi što bolje svemirske rakete. Svima je jedna stvar zajednička! Potrebno im je gorivo kako bi pokrenuli rakete.
I naši mališani, još kao bebe postaju mali astronauti koji upravljaju brojnim svemirskim raketama. Jedna od raketa koju trebaju lansirati u svemirska prostranstva razvoja je i jezično-govorno komunikacijska raketa. Prije nego krenem u objašnjavanje komunikacije i njene važnosti kao goriva za jezično-govornu raketu, želio bih razgraničiti pojmove jezi-govor-komunikacija.
GOVOR
Govor, kao optimalan i najučinkovitiji način primanja i prenošenja informacija, predstavlja fizičko (motoričko/akustičko) ostvarenje jezično kodirane poruke. Jednostavno rečeno, sposobnost govora odnosi se na izgovor glasova koji čine naše riječi.
JEZIK
Jezik možemo podijeliti na jezično razumijevnaje (receptivni) i jezičnu proizvodnju (ekspresivni). Oni se međusobno isprepliću i odvijaju simultano.
KOMUNIKACIJA
Reardon (1998) definira komunikaciju kao sredstvo pomoću kojega dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. Komunikacija predstavlja temelj odnosno gorivo koje pokreće našu jezično-govornu raketu. Temelj jer djeca jezik usvajaju u komunikaciji, a govor je jedno od sredstava kako možemo komunicirati.
Komunikacijska namjera
Po rođenju male bebe svoje nezadovoljstvo, glad i slične potrebe izražavaju plakanjem. Iako roditelji često bebama pridaju status komunikacijskog partnera i njihov plač tumače kao “poziv” na komunikaciju to i nije tako. Period kada beba plače, ali bez namjere da dozove roditelje naziva se predintencijsko razdoblje u komunikaciji. Roditelji na plač prirodno reagiraju te maloj bebi pružaju jasan obrazac za prelazak u intencijsku fazu komunikacije. Beba tada svjesno plakanjem ili osmijehom nastoji dozvati roditelje ili ih potaknuti na reakciju. Beba tada postaje komunikacijski partner svjestan da svojim ponašanjem može usmjeriti pažnju okoline.
Komunikacijske funkcije
Po rođenju male bebe svoje nezadovoljstvo, glad i slične potrebe izražavaju plakanjem. Iako roditelji često bebama pridaju status komunikacijskog partnera i njihov plač tumače kao “poziv” na komunikaciju to i nije tako. Period kada beba plače, ali bez namjere da dozove roditelje naziva se predintencijsko razdoblje u komunikaciji. Roditelji na plač prirodno reagiraju te maloj bebi pružaju jasan obrazac za prelazak u intencijsku fazu komunikacije. Beba tada svjesno plakanjem ili osmijehom nastoji dozvati roditelje ili ih potaknuti na reakciju. Beba tada postaje komunikacijski partner svjestan da svojim ponašanjem može usmjeriti pažnju okoline.