Što je rana intervencija?
Pojam rane intervencije u modernom društvu koristi se za sustavan i istrajan pristup niza stručnjaka usmjerenog potrebama djeteta i obitelji, a primjenjuje se kada postoji mogućnost negativnog utjecaja bioloških čimbenika na dijete (Demarin, 2019).
Prema Demarin (2019) postoji nekoliko razloga potrebe za ranim djelovanjem. Prvenstveno je važan rad s roditeljima, djetetom, bližom okolinom, ali i utjecaj na cjelokupno društvo. Glavni cilj rane intervencije je prevencija! Simbolički rečeno, djeca koja imaju potrebe za uključivanjem u ranu intervenciju nalaze se za upravljačem vlakića koji kasni. Obitelj i stručnjaci uključeni u ranu intervenciju pripomažu djetetu da dostigne sve stanice “planirane voznim redom” te se priključe lokomitivi urednog razvoja.
Koraci rane intervencije
Prvi korak rane intervencije jest identifikacija odstupanja u razvoju djeteta. Na prvoj liniji ovog koraka nalaze se stručnjaci koji se s djecom susreću najranije – pedijatri i liječnici. Njihov zadatak jest prepoznati moguće odstupanje, informirati roditelje i cjelokupnoj situaciji i predložiti uključivanje u cjelokupni proces.
Po preporuci pedijatra roditelji zakazuju termin kod stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila. Njihov zadatak je na temelju roditeljskih informacija te kraće opservacije odlučiti je li uključivanje u ranu intervenciju potrebno ili se radi o odstupanjima koja su razvojna.
Identifikacijom i probirom dijete se uključuje u postupak procjene. Procjena je multidisciplinarna i uključuje stručnjake različitih profila. Najčešće logopeda, psihologa, edukacijskih rehabilitatora i radnih terapeuta.
Trening uključuje direktan rad s djetetom, a vođenje edukaciju i obučavanje roditelja za provođenje aktivnosti usmjerenih k definiranim terapijskim ciljevima.
Pitanje koje uvijek postavljam, je li “papir” i “šifra” dijagnoze potreban za uključivanje djeteta u terapiju?! U svom kabinetu nakon inicijalne procjene, utvrđivanja odstupanja u jeziku i/ili komunikaciji odlučujem o potrebi usmjeravanjem roditelja i djeteta drugim sturčnjacima. Za dijagnozu poremećaja iz spektra autizma roditeljima savjetujem dijagnostiku zlatnim standardom za autizam ADOS testom. I što dalje? Čekati potvrdu dijagnoze?
Prema vlastitom iskustvu ČEKANJA NEMA! Roditeljima savjetujem intenzivnu terapiju usmjerenu na poticanje komunikacijskih vještina – onih koja su u opservaciji i dijagnostici uočene kao odstupanje. Najčešće poticanje iniciranja komunikacije, povećavanje omjera imperativnih i deklarativnih funkcija, usvajanje pokazne gesti i geste daj-daj te združivanje pažnje.
U našem kabinetu provodimo ranu intervenciju koristeći PECS sustav komunikacije slikovnim materijalima. Kod djece s atipičnim komunikacijskim obrascem pokazao se kao odličan pristup za usvajanje komunikacijskih izmjena, združivanje pažnje i iniciranja komunikacije.
Zaključak svega što ovim člankom želim reći! Rana intervencija važna je i sve prepoznatljivija u današnjem društvu, ali u nedostatku stručnjaka i velikih lista čekanja, često kasni i prerasta u “vatrogasnu metodu” gašenja požara. Za posjet logopedu NIKADA nije PRERANO!